Oglas
Brojač posjeta
14833
Squidoo
Nema zapisa.
TagCloud
Blog - kolovoz 2011
utorak, kolovoz 30, 2011
A je toVeć sam mislila da su moji pokušaji farbanja dječje sobe neslavno završili, jer su po zidovima ostale vidljive pruge i tragovi od valjka. Kao perfekcionist u svemu što radim, došlo mi je, u najmanju ruku, da sjednem i da plačem. Na kraju sam ipak zadovoljna obavljenim poslom. Nakon što sam još jednom obojala zidove iliti bacila još jednu ruku, sve je bijelo kao snijeg.

Jutros sam se probudila s ukočenom vratnom kralježnicom i bolovima kao da sam tri dana trčala maraton. Osim toga, imam žuljeve na rukama, ali to ne računam jer i inače imam osjetljive ruke. Moja pokojna baka, ruskinja, znala je reći da sam "bjeloručka". U prijevodu, žena koja ima bijele ruke, fina dama koja ništa ne radi.... što je sasvim suprotno. Mislim na ovaj dio da ništa ne radim.

Zbog nedovoljno financijskih sredstava, morat ćemo se oprostiti s našim majstorom. Rastanak mi teško pada jer to znači da dalje nastavljamo moj muž i ja po sistemu "A je to". Sjećate se tog crtića? Ona dva čovječuljka koji uvijek nešto rade i na kraju to neslavno završi. Već nekoliko puta sam se toga sjetila... Naprimjer, kad je moj predragi suprug požbukao zid i onda se sjetio da nije provukao kabel za struju. Bilo je još takvih situacija...

Majstor se čak ponudio da nam obavi još neke poslove pa da mu platimo kad budemo imali, ali ja radije ne bih. Koliko god bih voljela da stan bude brzo dovršen, barem ono osnovno za useljenje, ne mogu biti nekome dužna. Doslovno tada ne mogu spavat. I ovako smo do grla u kreditima.

Neki dan sam odigrala Loto ne bih li mi se sreća osmjehnula. Uh, što volim kuglice kad skaču... Ništa od toga, jedva pogodila trojku. Nisam ja te sreće... Jedina nagradna igra u kojoj svaki put dobijem je Lino dječji kalendar od Podravke. Moj stariji sin i ja svaki dan jedemo čokolino za doručak. Izrezujem medvjediće s ambalaže, skupljam ih do Božića i tada ih pošaljem. Koliko čokolina pojedemo, mogla bih dobiti kalendar za svaku sobu u kući. Ili za manji neboder.

No, da se vratimo na temu. Za sutra imam u planu farbanje greda sandolinom u boji oraha. Muž će dovršiti fugiranje volte... Prvotno sam bila zgrožena idejom da između predsoblja i hodnika moj muž (koji to nikada prije nije radio) napravi voltu od stare cigle. Kako se brak najvećim dijelom sastoji od kompromisa, popustila sam. Sad sam čak i zadovoljna kako to izgleda. Sutra bih još mogla impregnirati zidove u hodniku, ako stignem... Kad bi dan bio barem malo duži...

Ostavljam vam crtić za laku noć :).



mamablogerica @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Moj L. danas ima 5 mjeseci. Rodio se 30.03.2011. u točno 00:50h. Kao da sam ga jučer primila u naručje...

Vrijeme prebrzo prolazi...

 

baby

L.,mama te puno voli...

mamablogerica @ 00:58 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 29, 2011
Radovi u našem novom stanu napreduju... Polako, ali sigurno. Zadovoljna sam, ako izuzmemo da me bole leđa i da sam iz dana u dan sve umornija. Vjerojatno zato što ne spavam više od 5 sati, a radim kao bauštelac. Čovjek ima nadljudsku snagu kad je riječ o stvaranju i uređenju svog doma.

Pisala bih Vam češće, puno bih toga s Vama voljela podijeliti, ali eto, trenutno sam jako zauzeta.

Dan mi je prekratak da obavim sve što sam si zamislila... Nakon radova u stanu, čekaju me majčinske dužnosti. Još malo pa moram ići okupati dječicu...

Za naslov ovog posta ponovno sam inspirirana našim majstorom. Čovjek je, reklo bi se, sitan, ali dinamitan.

Jutros hoda posred ceste i malo je falilo da ga ne pregazi auto...

Jebemu, kako to voziš!? Dere se. Auto uspori, vozač proturi glavu kroz prozor i psuje mu majku... Kad se ovaj zatrčao za njim, čovjek je brzo dodao gas i nestao u vidu magle.

Majstor, sav uspuhan, viče za njim... Bježi, majku ti tvoju, bolje da te se nisam dohvatio.. .

mamablogerica @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 28, 2011
"Making the decision to have a child - it is momentous. It is to decide forever to have your heart go walking around outside your body. "

Elizabeth Stone

anne-geddes-babies

mamablogerica @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Odlučila sam s vama podijeliti tajne brzog mršavljenja na kreativan i zabavan način. Zato pozorno čitajte!

Ne obazirite se na naslov, ovo vrijedi za bilo koga (ako izuzmemo dojenje).

Danas sam stala na vagu i ugodno se iznenadila. Imam 58 kg. Ako vaga laže, lažem i ja. Prije nepunih 5 mjeseci, pred porod, težila sam 80 kg. Osamdest kila!!! To je strašno jer sam prilično sitna ženica (dobro, tad i nisam bila tako sitna). Želim reći da sam niskog rasta. Ne kao patuljak, već kao prosječna ženska osoba visine cca 160 cm. Nemam ni jednu fotografiju da vam dočaram kako sam izgledala, nisam mogla stati u objektiv. Sad sam na dobrom putu da do zime vratim staru kilažu. Još samo 4 kg...

Evo par trikova koji su meni pomogli smršavitii:

  • Poželjno je da imate malo dijete. Ako nemate svoje, ulovite susjedovog klinca i dajte mu košaru punu igračaka koje će razbacivati po vrtu. Vaš zadatak je da trčite za njim i sakupljate igračke natrag u košaru. Naravno, igračke se neće dugo zadržati u košari pa ponavljate postupak sve dok se dobro ne oznojite.
  • Možete djetetu dati i loptu. Time ćete dobiti slijedeće aktivnosti: trčanje, vađenje lopte koja se otkotrljala ispod auta ili u kanal, penjenje po stablima da biste skinuli loptu koja je zapela među granama ili odletila u susjedov vrt ( ovo zadnje uključuje i penjanje preko ograde i brzo trčanje natrag jer ste slučajno izgazili susjedovu salatu ).
  • Jedite kao na koktel partyju, stojeći. Brzo će vam dosaditi i radit ćete nešto drugo.
  • Kad ručate ili večerate, poželjno je da vas netko stalno vuče za rukav desne ruke, tako ćete smanjiti broj zalogaja barem na pola.
  • Dojite (da ne bi bilo zabune, ovo vrijedi samo za majke dojilje)
  • Bavite se raznoraznim građevinskim radovima. Farbajte, nosite materijal i cigle, dižite gipsane ploče.
  • Čistite. Ako imate nekog tko vam stalno prlja stan, začas ćete postići zavidnu liniju. Usisavajte i perite podove. I tako par puta na dan.
  • Nabavite kućnog ljubimca koji će za svaki vaš obrok sjediti ispod stola i telećim pogledom moliti za dio vašeg ručka ili večere.
  • Važno je da stalno imate pune ruke posla. Tako nećete stići baciti pogled u frižider. Ili ćete se navečer sjetiti da niste ništa jeli.
  • Radite posao koji zahtijeva fizički napor. Brzo ćete ožedniti. Napijte se vode i neće vam biti do jela. Barem neko vrijeme.
  • Pobrinite se da vas netko prekida čim sjednete za stol. Ako imate bebu, vjerojatno će vam se potrefiti da beba zaplače čim ste htjeli nešto pojesti.
  • Spavajte samo onoliko koliko morate. Dan je ionako prekratak da biste obavili sve što ste zamislili.
  • Vodite ljubav. A i ne morate. Nakon svih gore navedenih aktivnosti, neće vam bit do toga.
Sretno... javite kako napredujete ;)!

mamablogerica @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 27, 2011
"O, daj okreni
taj ringišpil u mojoj glavi,
to ne zna nitko samo ti...
Bez tebe drveni konjići,
tužno stoje...
Dođi ,iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i donesi svetu malo boje...
čudo moje."



mamablogerica @ 22:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 26, 2011
Umorna sam... Jako. Uređujemo stan na drugom katu stare obiteljske kuće. Što da vam kažem, radovi su počeli u 10 mjesecu prošle godine... S obzirom na financijsku situaciju i niz nepredviđenih troškova, još smo i daleko dogurali.

Trenutno sam s djecom kod mame u prizemlju, i nadamo se da ćemo na jesen useliti u novi stan. Moj suprug je većinu toga sam napravio. Čim dođe s posla, presvuče se i ode nešto radit... Ima zlatne ruke, ali nažalost ih ima samo dvije, pa smo odlučili angažirat majstora za gletanje zidova. Sada je to već krenulo kako treba... Ja sam vam, dragi moji, jedna od onih žena koja se ne boji zaprljat ruke... Tako smo mužić i ja postavili knauf u cijeli stan, a danas sam potpuno sama stavila impregnaciju na zidove u dječju sobu...S osmjehom na licu. Sutra ću farbati.. Muž mi je kupio lijepi valjak na roza prugice, pravi ženski. S majstorom sam jako zadovoljna, susjed bosanac... Čovjek je vrijedan, ranom zorom dođe po ključ i ne staje do 5 popodne. Jedino što koristi niz psovki koje u životu nisam čula... Mog muža to jako veseli pa ga namjerno provocira tako da bi ovaj ko iz topa ispaljivao nasočnije prostote o svemu i svima kojih se tog časa sjeti...
Majstor tvrdi da je najvažnije iskustvo kvalificiranog zidara, soboslikara ili majstora za knauf, a moj muž ga uvjerava da on sve može sam napraviti...

Evo današnjeg razgovora između njih dvojice:
MM: Ja ću ovako bušiti šarafe u knauf, jer ne smiju probiti karton.
Majstor: Nemaš pojama! Nemoj da mi pričaš... Šaraf mora skroz ući u kanuf, da mu ova..jelte.. glavica ne viri van.
MM: U prospektu piše...(namiguje mi iza leđa)
Majstor: Jebo te prospekt, da te jebo! Valjda ja znam, postavio sam knaufa koliko ti nećeš za života!
MM: Ja sam se raspitao kod prijatelja, tako se radi, glavica šarafa mora ući samo dva - tri milimetra.
Majstor, sad već jako nervozno: Nabijem ja tebe i tvog prijatelja! Da ti ne kažem di da ti uđe glavica! Slušaj me kad ti kažem...šaraf mora ući u kanuf, kad ja gleterom prođem preko njega da se ne vidi. Nemoj da mi pričaš kad ne znaš... Jebiga, ne znaš!
MM: Ja ću ovako, bit će to dobro, Tu ću malo poravnat ovaj rub sa rašpom.
Majstor: Jebo te rašpa! To se ne radi s rašpom, di si to vidio jebote?
MM: U prospektu. Svaki pravi knauf majstor ima rašpu.
Majstor ,sav se zapjenio: Jebo tebe i tvoj prospekt! Nemoj da laprdaš gluposti... Nisam ja ovce čuvao, ja sam postavljao kauf dok ti još nisi ni bradu nisi dobio!
MM, pomirljivo: Ajd, dobro, recite mi majstore, kako da to napravim...
Majstor: Sjetila se kobila dignut nogu.

Suprug je poslijepodne otišao na posao, a majstor i ja smo nastavili s radovima... I on meni priča kako treba ovo, kako ono... A ja da bih ovako i onako....

Ženska glava, muške noge...kaže majstor. Ti bi radila kao muško, a razmišljaš kao žensko. Ne ide to tako... Daj vamo onu četku, sad ću ti ja pokazati...

mamablogerica @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
gatanje

Nadovezujem se na prethodni post...

Nemirna i odlučna u namjeri da saznam da li me moja Lara čeka kao i ja nju, kontaktirala sam jednu gataru iz SAD-a, specijaliziranu za predviđanja vezana uz planiranje obitelji.

Platila sam 5$ za predviđanje iduće trudnoće i spola djeteta. Evo kakav sam odgovor dobila:

I see a find out with a positive test THIS NOV OR CONCEIVE THIS NOV OR GIVE BIRTH NOV OF 2012. I see a girl.

Znači, ostat ću trudna u listopadu/saznati u studenom ili ću zatrudniti u studenom ili ću roditi u studenom iduće godine.Odgovorila sam joj na mail da nisam baš sigurna u istinitost njenog predviđanja, budući da mi sinčić ima tek 4,5 mjeseci,,, Rekla je da osjeća da će to biti odluka donesena u zadnji čas...

Možda sam naivna (vjerojatno i jesam), ali srce mi je zaigralo kad sam to pročitala. Skoro cijelu noć sam izgubila guglajući o spomenutoj gatari i čini se da ima visok postotak točnih predviđanja.

Da li je pogodila ili nije, ne znam... Ostaje mi samo da čekam...a vi ćete prvi saznati :).

mamablogerica @ 00:47 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 25, 2011
Odat ću vam tajnu... Jednog dana, voljela bih imati djevojčicu...

Želja je toliko snažna da je gotovo mogu zamisliti kako stoji u roza haljinici i kopa mi torbici, prstićima prebire po nakitu... Ima plave oči i smeđu kosicu koja se blago uvija na krajevima... Ista je mama... Tvrdoglava i točno zna što hoće...Sanjam je kako mi se smije... 

Ne znam... Možda toliko priželjkujem žensko dijete zbog posebne veze koju imam sa svojom majkom... Možda jednostavno osjećam da je ona tu negdje... među zvijezdama. Šapće mi...Mamice, tu sam...još malo i doći ću ti.

Suprug i ja smo planirali dvoje djece, a ja bih voljela još jedno. Nisam sigurna da li će se složiti sa mnom, vrijeme će pokazati...

Obožavam svoje dečke i ne bih ih mjenjala nizašto na svijetu, ali ipak mi srce čezne za jednom malom curicom... Cijeli život joj se unaprijed veselim... Pitam se, hoću li je ikada upoznati? Hoću li je ikad primiti u naručje i reći joj...

Lara... djevojčice moja... čekala sam te...

baby-girl

mamablogerica @ 23:44 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Za sve one koji dugo nisu vidjeli stare prijatelje...



mamablogerica @ 10:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
anne-geddes-sleeping-baby

"Before you were conceived
I wanted you
Before you were born
I loved you
Before you were here an hour
I would give my life for you
This is the miracle of life."


Maureen Hawkins

mamablogerica @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 24, 2011
Sigurno ste primjetili da većinom pišem postove kasno navečer...Jedino tada mogu, kad mi se glava malo ohladi, napisati nešto smisleno. Vrućina je nepodnošljiva, najradije bih spavala vani ili se ispružila na hladnom betonu. Kad sam se jutros vraćala iz dućana, vidjela sam jednog psa kako leži u dvorištu doslovno sa sve četiri noge u zraku. Otuda i ideja za naslov ovog posta.

Zaintrigiralo me... zašto se koristi izraz "pasja vrućina"?

Evo pojašnjenja:

Dani “pasjih vrućina” traju od početka srpnja do kraja kolovoza i to je najveći  dio ljeta. U tom razdovlju najveće su žege, zrak je vruć i sparan. Mnogi ljudi zapitaju se ponekad kakvu vezu imaju takvi dani ljetne žege s psima. Odgovor obično ne nalaze, jer je porijeklo ovog izričaja mutno i gubi se u dalekoj prošlosti. Zapravo je izraz “pasji dani” nastao još u rimsko doba, kad se vjerovalo da  Sirius, zvijezda “Pas”, pojačava u tom razdoblju toplotu koja dolazi sa Sunca, pa se zato stvaraju ekstremno visoke temperature. Rimljani su te dane zato nazvali dies caniculares (pseći dani, dani pasa). Iako je ,dakako, besmisleno misliti ili tvrditi da Sirius dodaje svoju toplinu Sunčevoj u ljetno doba (to je besmisleno već i zato što je ova zvijezda 540. 000 puta udaljenija od Sunca) Rimljani su, ako ništa, barem naslutili njezinu temperaturu, koja iznosi na površini 10. 000 stupnjeva, što je otprilike dva puta više od temperature na površini Sunca.

Kasnije, zaboravivši na porijeklo i postanak izričaja “pasji dani” ili “pasje vrućine” ljudi su, opet pogrešno, zaključili da su dani velikih vrućina dobili takav naziv zbog toga što je u takvim danima žega tako nepodnošljiva da psi od toga naprosto pomahnitaju. Neki psi doista “pomahnitaju” od vrućine i teške zapare, naročito u zemljama Sredozemlja, ali dovoditi tu pojavu u vezu s izričajem “pasja vrućina” je pogrešno.


Izvor: http://mario-veterina.hr/pas/FAQ13.htm


Čovjek svaki dan nauči nešto novo... Prema ovom članku, pasja vrućina skoro da i nema veze s psima. Ne vidim ni smisao ovog posta... Što mogu, vruće mi je, pa pišem bezveze...

mamablogerica @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Anne Geddes Newborn

 

" Život je plamen koji uvijek gori, ali se opet ponovo zapali svaki put kad se dijete rodi."

Bernard Shaw

mamablogerica @ 01:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Peppa pigVama koji imate djecu ili volite crtiće, sigurno vam je poznato lice s tjeralice - Peppa pig iliti Pepa praščić.

Jutros me probudio urlik mog starijeg sina. Pepa!!! Pepe nema! S mukom otvorih oči. Zar je već jutro? D. me uporno zove: Mama! Dođi! Ustajem iz kreveta i brišem uplakano dječje lice. Što je bilo, pitam. Pepa... Pepe nema. Dramatično konstatira. Pa gdje je, dovraga, Pepa?  Prvo sam pogledala ispod krevetića, tamo obično nađem sve "nestale" igračke.

Nije tamo... Tražim svud naokolo, ali Pepe zaista nema. D. sudjeljuje i zaviruje tamo gdje i ja. Uvlačeći se iza kreveta, poderem hlače od pidžame. Super... Sad mi je rupa nasred dupeta.

Pepa je jedna od omiljenih igračaka mog dvogodišnjaka. Rekla bih, odmah iza Psića Sveznalice. Doduše, redoslijed se stalno mjenja. Ali... D. i Pepa svako jutro gledaju ctić Peppa pig. D. je oduševljen što je Pepa na televiziji, a vjerojatno i ona isto. Danas je, očigledno, odlučila da joj nije do društva... K vragu, ne da mi se sad tražiti Pepu. Nisam se još ni probudila.

Peppa pig

Dolazi moja mama... Bakice! Pepe nema! Objašnjava D. Poderana ti je pidžama, kaže mi mama. Grr...

Potraga za Pepom se nastavlja. Već mi je dosta... Naposljetku, moja mama nađe Pepu. Upala je u navlaku za popun. Znači, cijelo vrijeme je bila u krevetiću. Okrenem leđa sinu i davim Pepu. Nije još spreman za takvo nasilje.

D. pršti od sreće. Ljubi i grli Pepu. Smije se... Mamice, cvrkuće. Gledati!  K vragu, još sad moram gledat i njenu njušku na televiziji. Ubacujem dvd i stišćem play. D. euforično skakuće. Grijem mlijeko za čokolino.

Zapravo mi je Pepa prilično simpatična. Ali ne rano ujutro. Taman sjednem da na miru popijem čaj kad začujem gugutanje iz krevetića. L. se probudio...

Baš se pitam kako će mi sutra početi dan...

D. je spremno pozirao s Pepom pa vam ostavljam i slikicu.

D.iPepa

 

 

Ovaj post posvećujem svim izgubljenim igračkama i onima koje tek čeka takva sudbina.

mamablogerica @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 22, 2011
Ispričat ću Vam priču o jednoj divnoj ženi zbog koje sam danas bolja osoba, pokušat ću napisati što mi je na srcu otkad moje bake više nema... Kažem, pokušat ću, jer ne znam da li postoje riječi kojima bih opisala koliko mi nedostaje... Prošlo je već više od godinu dana, a bol ne jenjava...

Moja baka je iznenada umrla u svibnju 2010., dan prije prvog rođendana mog sina. Ispratili smo je tiho, u krugu najbliže obitelji. Koliko sam se puta nakon toga probudila u suzama, nadajući se da je sve to samo san... Da ću opet čuti njen glas i osjetiti poznati miris njenih kolača... Vid mi se magli od suza dok vam ovo pišem... Ne pokušavam ih ni obrisati jer će opet stići nove...

Prvo što mi padne na pamet kad pomislim na nju su njene oči koji se smiju, naborano lice koje se napatilo tijekom života i ruke...tople, staračke ruke koje su mi toliko puta pružile utjehu.

Noć prije nego je umrla rekla je mami kako bih voljela još živjeti... barem malo. Kakav je to strašan osjećaj nemoći! Nisam bila spremna da je izgubim... Toliko sam joj još toga htjela reći...Bakice moja najdraža, gdje si!? Čuješ li me?

Baka je bila ruskinja i imala je samo 16 godina kad je iz obiteljske kuće protjerana u logor. Tada su zarobljenike neprestano selili i promjenila je nekoliko logora. Zadnje odredište je bilo Austrija. Zaljubila se u mog djeda preko logorske žice, on je tada radio za Ministarstvo unutarnjih poslova. Kad je rat završio, ljudi su masovno putovali vlakom vozeći se u stočarskim vagonima. Djed ju je doveo u Hrvatsku gdje su počeli novi život. Ne sjećam se više detalja, mogla bih pitati mamu, ali neću... Samo će se opet rasplakati.

Etiketirana kao strankinja koja jedva poznaje jezik nije dobro prihvaćena. Moj djed je slijedom svoje političke prošlosti ubrzo poslan na Goli otok. Ostala je trudna i sama u nepoznataoj zemlji. Izgubila je dijete noseći drva jer joj nitko nije htio pomoći. Skoro je iskrvarila na stepenicama... Kad se djed vratio, sve je opet bilo dobro netko vrijeme... Zaposlio se kao fotograf i baka je rodila moju mamu, kćer jedinicu. 16 godina poslije, djed je umro u bolnici pod sumnjivim okolnostima. Njegov liječnik ubio se dan kasnije.

Iako je još bila mlada, baka se više nikad nije udavala. Svu svoju ljubav dala je nama, mojoj mami i njenoj djeci. Nedugo prije nego što je umrla, sanjala je djeda kako se smije. Dosta je bilo, rekao je. Možda je sad s njim...i priča mu o nama.

Sinoć je vrtuljak u kolijevci mog mlađeg sina zasvirao sam od sebe, ničim izazvan.

Vjerujem... Nadam se da je tu, s nama... da nas čuva. Bakice moja najdraža, volim Te...

mamablogerica @ 16:41 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 21, 2011
Cijeli dan pjevušim ovu pjesmu... Uživajte!

 



mamablogerica @ 14:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
anne-geddes-images

mamablogerica @ 02:53 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Moj dvogodišnjak je nedavno usvojio riječ "kupiti". Kad uđemo u trgovački centar, prvo me vuče za rukav prema trgovini igračaka. "Mama kupiti" kaže zapovjednim tonom i pokazuje na neku glupost koja će završit ispod kreveta čim dođemo kući. "Mamice...kupiti" naglašava. Ne popuštam. Dobro, ne popustim SVAKI put... Još je mali pa mu lako uspijem skrenuti pažnju na nešto drugo.

Neki dan sam u dućanu svjedočila ispadu jednog vršnjaka mog sina koji je urlao i bacao se po podu u namjeri da mu mama kupi željenu igračku. To me potaklo na razmišljanje kako današnje društvo stvara male potrošače. Sa svih strana nas bombardiraju reklamama i mame djecu svjetlucavim izlozima. Trgovine, shopping centri na svakom uglu, reklame na televiziji...

Trudim se svom djetetu postaviti zdrave granice. Objašnjavam mu da novac ne dolazi iz bankomata. Mislim, dolazi, ali ga mama i tata moraju zaraditi. Shvatili ste što želim reći... Nije mi žao potrošiti na dijete... Kad idemo u veću kupovinu, kupim mu poneku sitnicu, uvijek samo jednu i dam mu da izabere. "Hoćeš kinder jaje ili dvd Traktor Tom? Ne možeš dobiti oboje", kažem. Zasad to dobro funkcionira... Gleda me sa svojim plavim okicama i zamisli se. "Toma", klima glavom,"Toma kupiti".

mamablogerica @ 01:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 20, 2011
Rekoh sebi, moram početi pisati blog...

I eto, odlučila sam pisati o onome o čemu najviše znam, a to je kako je biti mama. Doduše, još uvijek učim u hodu... Biti roditelj zaista nije lako, a biti dobar roditelj još teže.

Imam dva sina. D. je navršio 2 godine u svibnju, a L. je bebica od 4.5 mjeseca. Možete zamislit kako nam je veselo s dvoje mališana, ali ja uživam kao nikad u životu. Znate kako kažu? Nećeš razumjeti kako je to biti majka, dok jednog dana ne rodiš svoje dijete... Tko god je to rekao, bio je u pravu.

Više se ne sjećam kakva sam osoba bila prije nego što sam postala majka. Sad znam da nema ničeg ljepšeg na svijetu, ali znam da i majčinstvo sa sobom donosi niz izazova koje treba savladati. Pripremite se, dogodit će vam se sve ono što NISTE očekivali.  Mame znaju o čemu pričam.

Moram ići... L.je vrijeme za dojenje, a i stariji će se uskoro probuditi. Idemo u vrt dok još ima dana...

Pozdrav do idućeg posta!

mamablogerica @ 14:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Arhiva
« » kol 2011
Glasaj za moj blog
Shinystat
Kontakt
mamablogerica@gmail.com
* * *
Image and video hosting by TinyPic
Google oglasi
Index.hr
Nema zapisa.